Dijana Zmija-U trpljenju Sebe

Svi mi zapravo živimo u snu i podsvesno idealizujemo stvari, ljude i situacije.Zato smo puni predrasuda prema ljudima iako sebe ne analiziramo dovoljno često da shvatimo zašto je to tako. Zašto meni smeta ona tamo žena koja je obukla nešto što ja ne bih nikada? Zašto se ljutimo na osobu koja je raskinula svoju dugogodišnju vezu? Zašto smo kivni na one koji zarade više novca a mi ne možemo? Zašto nam smeta nečije nasmejano lice kad naše nije?…Zašto se bunimo uvek protiv onoga što je od nas drugačije?
Svi mi u svojoj glavi držimo konzervativnu ravnotežu između onoga kako smo vaspitani, čime su nas podsvesno ”zatrovali” naši roditelji, kultura, društvo, životno iskustvo. A plašimo se da upravo mi, pod tegom svega navedenog, ne napravimo baš te iste stvari koje za sada, u ovom trenutku,nisu ono što bismo bili mi.
Ali mi se menjamo,hteli to ili ne, shvatićete da u svakom momentu u našem životu postoji situacija koja nikad ne bi bila nešto što bismo za sebe odabrali, ali ćemo nekada možda baš to hteti.I drugi su upravo to, vrlo često nosioci jedne sasvim nove slobode,koju mi sada, možda ,zbog našeg načina života ili društvenog pritiska nismo u stanju sebi da dozvolimo pa umesto toga osipamo paljbu. Osuđujemo.Mrzimo.Komentarišemo. Brišemo iz sveta-poželjnih-stvari.
A zapravo trebamo otvoriti vrata i reći tom novom slobodnom duhu koji nam se obraća, da smo shvatili znak, i da je vreme za samosporazumevanje, samokritiku i promenu.
Ne beg, ignorisanje i zatvaranje i netrpeljivost.Jer tako gubimo bitku u trpljenju SEBE.
 
Dijana Zmija

Dijana Zmija-I can touch the horizon

Now i do feel that i can touch the horizon with my own arms. The feeling that broke the mirrors of confusion,crumbled down the soul, stabbed my heart with the one and only look af the emerald eye. And the new dawn called, waking me up from the nightmares for which i’ve believed were my real life… and instead of a desperation of a sleepless night, i could finally touch the horizon with my own arms.

18870998_266077390533049_2104337023_n

Dijana Zmija

Dijana Zmija-Wolf In A Man

I’d watch the dawn with my beloved wolf man, behind the all world’s pain and ego, behind the distance between hearts…I’d sit next to you,getting always an inch closer, to open that sadness you have hidden from the world, to give you wings again and make you free fromyour own self…Free to be the unconditional love you are…free to forever breathe in me.

Dijana Zmija -Communication error

Disconeccted, we held up almost no hope that we can possibly imagine each other as a real person.
When the electricity shouts down, when all the network dissapears. Are your feeling and ”wasted” time together , real? Or you begin to doubt even the reality itself…If you loose someone you have known without realistic chances of getting to know them?
Are people connecting to disconet their hearts from reality or they just try to play while they act like ther own selves?
Where is the limit to unlimmited versions of our stories we put online?
Is there anyone that could survive it and make it real?
 
Dijana Zmija

Dijana Zmija-Demoni Moji

U mome svetu nećeš pronaći ono što tražiš ali ćeš ponovo upoznati sebe. Čak iako to znači prepoznavanje demona kog u sebi čuvaš i kriješ od lica drugih, ne bi li ustuknuli pred tobom, videvši ko ti zapravo jesi.
AL ne mari, demoni su česti u mome svetu. Biće ti lakše da ih ukrotiš kada prihvatiš da postoje i da nisi jedini koji ih ima….

Dijana Zmija

Dijana Zmija-Deca Bezvremena

Deca bezvremena se razlikuju po sitnim detaljima koje običan svet ne može razumeti.Na pragu vremena i nedostižnosti, oni kreću na put magije koji sami stvaraju svojim besprekornim mislima i osećajnim srcem. Nezaustavljiva su u svojoj nameri da ovim svetom koračaju poput vila koje nose fenjere osećajnosti, dobrote i ljubavi. Tužni su jedino kada su sputani iskvarenošću i običnošću postojanja, prokletstvom koje samo niskoumni čovek poseduje ne bi li kroz život koračao poput kakvog ubogog prosjaka koji se hvata za ono što šljašti a zapravo nema sopstveni sjaj.
Deca bezvremena su deca budućnosti, nade i nemira, rođena divlja da isprave teške kletve što čovečanstvo, tako prostodušno jetko stvara.
Čuvajte tu decu, dok je magije biće i nade da se čak i oni izgubljeni mogu ponovo pronaći sa sobom.
Dijana Zmija
%d bloggers like this: