Doba strahova I doba preispitivanja je možda najzahtevnije doba u kome živimo .
Pogotovo sada kada nam je dostupnost svim vrstama informacija na dohvat ruke što nužno ne mora da znači da smo u dobu tehnološkog napretka.Možda tehnologija napreduje ali mi sami stagniramo I degradiramo se. Počinjemo da hodamo jedan korak napred a dva nazad. Zašto?
Treba to svako jutro da zapitamo sebe pre nego što otvorimo stranice društvenih mreža, pre nego što uključimo TV. Treba da se zapitamo da li je meni zaista ovaj stres danas potreban?
Nekako, u zaglušenim gradovim, sa brzim životom,ludačkim standardima koje niko ne može da ispuni,prezahtevnim poslodavcima,u nemanju vremena za samoću počeli smo da se diskonektujemo od sebe I da zbog toga oblažemo svoj mozak nebitnim stvarima, osluškujući najglasnije, a ne najpametnije.
Tek kada sam se iz grada odselila u selo, počela sam da se zaceljujem.
Isprva, bilo mi je nemoguće zamisliti spor seoski život u odnosu na grad koji je stalno ispunjen događajima I gde uvek imaš soluciju da ides negde. Zapravo to ”odlaženje negde” je samo naš način da se samozavaravamo, jer ne možeš ići nigde kao što možeš ići u sebe. To bežanje od sebe zapravo rezultira bežanjem od stvarnosti a da bismo bežali od stvarnosti nama je potrebna stalno nova zabava, nov pohod, novo uzbudjenje. Mozak postane zavistan od vaših želja, nerealnih planova I jurnjave pa kada se desi da zastanete, ostanete sami makar jedan dan ili jedan dan ništa ne radite, osećate se izgubljeno, očajno, u strahu, sa mislima koje ne možete da kontrolišete I mogu slobodno da kažem, sa mislima koje preuveličavate. Naročite one crne.Destruktivne. Jezive.
Strah je na kraju krajeva normalan odgovor na nepoznato ali je isto tako I hrabrost. No,gde nam se zagubila ta hrabrost?Jesmo li to ikada analizirali? Sada kada nam je kretanje ograničeno I kada smo primorani da nemamo vise svoje hirove odlaska do omiljenog kafića ili komšinice na kafu,kada za većinu nas nema distrakcija uobičajenim stvarima, u stanju smo emocionalnog preopterećenja.
Oni koji su bili u borbi sa životnim odlukama, sada su primorani da slede one koje su trenutno nametnute I osećaju se zaglavljeno. Roditelji kojima se život svodio na to da idu na posao I dete pošalju u vrtić I školu,sada ne znaju šta da rade sa tolikom prisutnošću deteta u kući. Zajedno sa roditeljima. Svakoga momenta. Bez prestanka, pauze I bez bake ,deke, tetke ,drugova, komšinice koja bi da ih pričuva na pet minuta, uzme na sat dva I da vas malo oslobodi I rastereti. Ima daleko vise primera od ovoga što sada navodim. Zajedničko nam je jedno- niko nije savršen pre svega a onda tu je I ona stara, odveć izlizana mantra-dišite.
Došlo je vreme da se upoznate sami sa sobom, ko se vi, ko su vase potrebe, zašto vam je toliko potrebno da vas drugi definišu ili zašto vam je bilo potrebno da ostanete sami.
Da biste bili u sinhronizaciji sa univerzumom morate prvo shvatiti razmere univerzuma.
Da li ste ikada samo buljili u večernje nebo?Niste imali vremena? Nije vas zanimalo? Jasno, jasno.Ali sad imate vremena na pretek.Ako nemate dvorište, sigurno vasa kuća ilis tan poseduje prozor. Možda ne možete svi gledati u situ stranu neba ali vam garantujem na koju god stranu da gledate malo duže, shvatićete koliko je veličanstvenih stvari iznad vas I koliko vaši trenutni problem izgledaju sićušno.
Strahovi? Čega se bojite? Pa pobogu vi obitavate na planeti koja se okreće .Zemlja se rotira jednom u 24 časa u odnosu na
Sunce, ali jednom u svakih 23 časa, 56 minuta i 4 sekunde u odnosu na
zvezde.
Rotacija Zemlje vremenom usporava; što znači da je dan u prošlosti bio kraći. Zemlja rotira nekih 460 metara po satu. A ipak vi ste živi na njoj , I to ne primećujete. Rotira stalno I zajedno sa tom rotacijom orbitira oko Sunca. Ako gledamo sa te logičke strane, čega se mi bojimo? Gravitacijom smo prikačeni za površinu Zemlje, kako u svemiru ne postoji gore I dole,moguće da sada visimo dok ovo čitamo. Ali kosa nam se ne diže, ne počinjemo da letimo,niti padamo, osim ako nismo ekstremno smotani.
To su stvari oko kojih se treba osećati hrabrim.
Hrabrim jer smo jedna od retkih vrsta koja je izgradila život na planeti.I održala ga, hiljadama godinama. E sad mogu vam pričati I priču o životima van Zemlje al to je tema koju retko ko može sa lakoćom da proguta pa ću je ostaviti za neke druge oči.
Za vas je bitno da znate da strahovi imaju fatalan učinak na organizam I d asu apsolutno bespotrebni. Sve što treba da se desi će se desiti, neke stvari možemo da sprečimo,neke stvari nemožemo. Ono što je sigurno da možemo je da utičemo na to kakvu energiju odašiljemo u ljude oko nas. Jer sve je energija, ova planeta vrvi od nje. Naše raspoloženje od nje zavisi. Postoji dobra I loša energija I postoje entiteti koji rade na tome da nam poboljšaju strahove I naprave začarani krug lose energije.Jer time se hrane.
Neki su fizički prisutni,eki su tu na duhovnom nivou.
Ako bismo se malo bavili naukom ,prevasodno fizikom, mogli bismo da računamo na to da ovaj svet postoji u najmanje 9 do 12 dimenzija. Možemo da poimamo svega četiri I to jedva, jer je vreme za nas relativan I još uvek neobrađen pojam.Ne za sve nas, Ali za ljude koji se uopšte ne upuštaju u knjige I istraživanja, jeste.
Samim tim, ako nešto ne vidimo,ne znači da ga ne osećamo, ili da ne postoji. Sad, možete vi to zvati Bogom ili jednostavno energijom kako ja to zovem. Ne mogu se vezati za boga pogotovo što je svedočanstvo o njemu vrlo klimavo I previse personifikovano I egoistično prikazano da bih mu se priklonila. Ali recimo da je energija neutralna, ona ne meri grehe, ne kažnjava ali postoji prosta jednačina čime se povećava ili umanjuje, čime postaje destruktivna ili kontruktivna. Pa kako su Indijanci u sovjim legendama govorili o dobrom I lošem vuku, gde pobedjuje onaj koga vise hraniš tako I ovde, princip je isti-energija ide tamo gde skoncentrišete svoju pažnju.
Bezbroj je knjiga napisanih na tu temu. Možda je I pravo vreme da uzmete jednu takvu I da istražite druge svetove. Možda je baš za vas tema naučne fantastike, nešto za šta biste rekli da to definitivno nije žanr koji bi vam se svideo.
Odaću vam tajnu, svideo bi vam se, jedino tako, kada probate nešto što do sad niste, naćićete put koji do sad niste mogli da nadjete.
Problemi pa I strahovi se ne rešavaju jednostavnim ponavljanjem obrazaca svaki dan. Danonoćnom nervozom,vikanjem,frustracijom ili opijanjem, krivljenjem drugih I lošim rečima.
Odaću vam još jednu tajnu-pročistite svoje čakre na jednostavan način. Ako ne znate šta su čakre o tome možete pročitati na internet.Skraćeno to su energetski centri u telu koji kada se poremete ,fizički prave neke naše smetnje. Da znate kako da obnavljate svoju energiju ne biste nikada bili bolesni I živeli biste znatno duže.
Postoje cake, kao što rekoh prvo ,reči imaju moć-to što izgovaratem,kako izgovarate I ton kojim izgovaraet.Razumećete, psovke vas možda čine cool likom, ali vašem telu I grlenoj čakri neće doneti oslobađanje. Ono što će vam doneti oslobađanje je čitanje dobre knjige, zaokupiraće vam mozak, vase slengove I psovke će zameniti bolji rečnik a samim tim će I osobe koje vas slušati dobiti određen talas vrlo dobre energije. Znate one ljude koji govore tako elokventno I dobro da posle razgovora sa njima osećate potpuno novu perspektivu života? Ako znate onda ćete upravo postati jedni od njih. Ako takve niste do sada upoznali znači da ste okruženi ljudima sa lošim energetskim kvalitetima.I od toga s emožete osloboditi drugačijim pristupom rečima I postupcima.
Onda, meditacija, izlizana, mnogo puta upotrebljivana reč uglavnom od strane onih koji ne meditiraju, ali filozofiraju o tome. Da ne bih dužila o svrsi ovako preko potrebne energetske mantre preporučiću vam knjigu I film Jedi,Moli,Voli. Počinje baš tako izlizano kao što vam I ovaj pasus zvuči, ali na kraju dovodi do potpunog oslobodjenja.
Zapamtite, ovaj život ne možete očekivati u drugačijem obliku ako za sve što radite koristite isti kalup.
Vratićemo se na selo, umesto ostanka u gradu. Šta je to značilo? Ne, to nije značilo da ću sada svu svoju edukativnu sposobnost I svoje školovanje I kulturu da zaboravim I da se bavim poljoprivredom, mada poljoprivreda donosi izvesnu dobru energiju I osećaj velikog učinka, ali svrha pomena sela kao načina isceljenja je sada u nečemu drugom. Na selu se gubi iluzija grada. Gubi se distrakcija kafićima, bukom, jurnjavom kroz gracki prevoz, gubi se želja da budete na mestu koje je prepuno potrošačkog društva koje samo govima stvari a zapravo ne postaje srećnije. Gubi se strah pre svega.Strah od pitanja šta ćete sami sa sobom toliko mnogo sati u toku dana. A dobija se samospoznaja, dobija se nalet kreativnosti, snaga, volja, vise sunca, raspoloženje, zdrav vazduh I najvažnije za energiju-uzemljenje.
Dosta ljudi zna da sam oko 2 I po godine bila samohrani roditelj, da je bilo mnogo uspona a još vise padova I sa činjenicom da sama odgajam dete, da je bilo pritisaka I porodice I okoline,m da je bilo osuda I odbijanja od strane poslodavaca, društva I mnogih drugih, ali da se priča naravno preokrenula I mojom udajom posle toga I menjanjem mesta života.
Da ponovim, u početku,menjati grad u kome sam odrasla bio je nezamisliv čin. Ali se dogodio, kada sam sebe otkočila I prestala da tugujem za danima kada je bilo bolje vreme, kada je čuveni Trg republike bio aktuelno mesto rokera pre petnaestak I vise godina, kada nije bilo toliko komercijalnih mesta, gde si disao hodajući centrum grada, gde je Kalemegdan značio mesto okupljanja zanimljivih ljudi I gde je je Beograd bio istinski sinonim kulture. Ne kažem da to vise nije ali su ga neki drugi ljudi preuzeli I ućinili svoje. Sada se promenio, sada guši I ubija život, vise nas ne čuva pod okriljem svojih znamenitosti jer su one uštrojene I zavedene pod turističku lupu I prismostru onih koji nikad neće shvatiti šta je on za sve ove vekove bio. Zato I zbog mnogih razloga još, život na selu stigao je kao životna odluka I samim tim doneo mi veću snagu da pišem, da otvorim vidike, dajem ideje I inspirišem druge.
Za početak.A za dalje , mislimd a je dovoljno I ovo. Umesto da se bavimo globalnom panikom, podsetiću vas da svi imate energiju koja može da se poveća I ojača.To radimo sa meditacijom, gledanjem interesantnih filmova, komedija, romantike, produhovljenih filmova pa I naučne fantastike jer avanturistički događaji pospešuju dobre hormone u našem telu I ispunjavaju vas inspiracijom I osećajem svrhe. Horori, ma koliko ih neko nekada voleo, jako pospešuju kortizol hormone stresa kao I adrenalin pa vaši strahovi skraćuju dah, donose stress I napetost,stoga nisu preporučljivi.
Uzimanje dosta vode na dan, izlaganje Suncu, konzumiranje što vise neobradjenog voća I povrća I naravno smanjivanje mesa koje svojim proteinima samo pospešuje razdražljivost. To ne znači da morate postati vegan, ali znači da dosta vase percepcije I osećaja polazi I od toga šta jedete. Alkalna sredina je sredina gde je nemoguće da se razviju bolesti, a da bismo došli do alkalne sredine u orgnaizmu moraju se izbaciti sadržali puni šećera, alkohola, drugih opijata I naravno preteranog proteina.
Ceđeni citrusi su vam pola zdravlja.Svako može da iscedi narandžu, grejpfrut ili limun I popije bez šećera. Orašasti plodovi su dobri za sve a pogotovo za mozak. I da ne izigravam nutricionistu ovo su najlakši koraci ka boljem raspoloženju.
Ako nemeditirate, onda makar ujutru udahnite nekoliko puta duboko, hemijski objašnjeno tako mozak dobija vise kiseonika I poboljšava raspoloženje. Možete se čak na silu smejati, držati usne u položaju za smeh jedno 10 sekundi. Mišići šalju mozgu informaciju da je nešto pozitivno u okolini I mozak to percipira kao radost pa vam samo poboljšava dalje raspoloženje.
Mali trikovi, veliki učinak.Ne palite ceo jedan dan televizor, I kompjuter ako je moguće. Odredite sebi dan za čišćenje, bacanje nepotrebnih stvari itekako oslobadja vašu dobru energiju, ujedno karmički donosi dobru stvar u vaš život.Čitanje I vežbanje 10 minuta dnevno jako povoljno utiče na misli I telo. AKo nemate gde vi skačite u mestu, preskačite konopac u sobi ili trčite gore dole niz I uz stepenice.
Ideje šta raditi sa decom kojima ne prija ovakva izolacija već možete pratiti na mojoj drugoj
stranici
I da ne dužim, ideje za čitanje i istraživanje možete naći u mojim notesima
A za sve ostalo najbolje je umiriti sebe I dozvoliti vašoj intuiciji da vam kaže šta dalje. Za početak gledajte malo uveče u nebo a kasnije ćete sami razviti ideje. Ne predajte se strahu,strah se hrani vama, a ne hrani vas.
Probudite se.
Like this:
Like Loading...