Ti ostani vetar, a ja tvoja lutalica.

Tražim te tamo gde gore kiše

gde se nebo sa zemljom spaja

u tišini sa kojom vetar diše

u mesečini što nas ćutke razdvaja.

Lomi se ogledalo od vatre i stakla

kada u njemu potražim tvoj lik

ti si deo mog raja i uzdah pakla

sveta melodija i mog ludila krik.

Magija se sa noćima bori

da pobegne iz kandži nemira

sa mudracima i ne zbori

jer ljubav jača je od svemira.

Tu razum ćuti i zakoni beže

kad tvoja čarolija pozove mi ime

i dane gubim gde sve je teže

da ti kažem-zaboravi me.

I ono što pokrijemo velom ćutanja

donosi nam noćima more

ja sam skitnica, ne bežim od lutanja

ja tražim zvezde, a ne vesnike zore.

Svoju moć sam u snove stavila

predala je nemirima bez glasa i lica

za nas ne važe zemajlska pravila

ti ostani vetar a ja tvoja lutalica.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s