Putnik Samoće  

Postoje reči koje samo tišina može da ti kaže

Sa njom se rađaju putevi koji pripadaju samo tebi

Kada bi progovorila morala bi da te slaže

Jer te pod svojim okriljem više čuvala ne bi.

Traže te vetrovi što gresima dozivaju

Postao si vladar njihovih tišina

Pod kapijom tame, demoni ti snivaju

Na plućima samoće gde rađa se tašina.

Pa ni zimske vejavice nisu više krile

tragove tih stopa,putnika samoće

Lagano su iz tebe slatki otrov pile

dok si zagubljen spavao pod okriljem hladnoće.

Gde god da za tobom krenem putevi se gube

Iz mesečevih očiju pokradala sam sjaj

No magle su navikle da svoju tamu ljube

Pa ne uspeh sustići svoj izgubljeni raj.

Još samo stepski vukovi pričaju mi bajke

Da su nekada sretali tog vesnika noći

što ne zna za ljubav ni zagrljaj majke

i možda tim šumama više neće proći.

Čak ni vreme ne lomi uspomene od stakla

Što donose nemire s’ prvim tragom hladnoće

Neukrotivi duh o koji sam se spotakla

Za zagrljaj ledenog putnika samoće.

Advertisements

2 thoughts on “Putnik Samoće  ”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s