Otkrovenje svemira

Tamo gde nestajem i kiše će goreti.

Pridruži se vetru da me brže sustigneš.

I ove noći u snove, poneću demone od nemira.

Okovane željama, što plešu na mom prozoru.

Bestidni su, bezglavi. Kandžama me miluju.

Al dodirnuti me ne mogu, jer daleko sam, u svemiru.

Moja su se ognjišta sjatila daleko.

Poneo je i ruže, vetar sa proplanaka.

Ostavio samo dah, da bi me pamtio po neko.

Iz svog sam se pepela, ponovo obnovila,

i tragom belih mrazeva

U okrilje univerzuma,  daleko od poznatog,

sa ružama doselila.

 

Dijana Zmija

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s