Dijana Zmija-Kada Se Oslobodim Neoslobodivog

Kad se oslobodim neoslobodinog i pustim uzdahe da po vetru pišu bajke o nedorečenim ljubavima, tada napuštam svoj oblik i od svoga lica puštam da se preimenuje u nešto sasvim daleko i nepoznato. Navikavam se opet na udobnosti nove kože, na mesečeve faze i obale koje ne razaznaju korake potonulih duša, što su se obala jedva i dočepale…samo da se spasu , samo da dodirnu opet čvrstinu koja im garantuje spas. Privremeni, prevrtljivi ali makar i bilo kakav.
Kad se oslobodim neoslobodivog, dozivaju me daljine nečujnim imenima, a ja se kao slepi putnik samo okrećem u njihovim pravcima, da otpozdravim, da se zahvalim , na novoj putanji, na novim ushićenjima koja me čekaju negde pravo, ili iznad možda, ali svakako ne na mestima sa kojih sam pošla.
Da se zahvalim i zakopčam novu kožu, sa novom prašinom mesečine, nekome teskobnom, a meni tako potaman, da se zahvalim i vinem u svoje tišine….
Dijana Zmija
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s