Postoji nešto iskonsko u jeseni, kao vreme koje stoji u nekom starom vremenu. Bajke se bude i zahvaljujući starim običajima naših predaka, mi ponovo bivamo deca. Ponovo se rađaju prinčevi i princeze, smisao ponoćne magije, raskoš studeni pred našim vratima. Čak se i kiša razmeće svojom lepotom i stavlja naše snove i najdublje, čak i zaboravljene želje, blizu našeg jastuka za počinak. Ako smo ikada u godini bliži sebi i onim istinama koje nekada želimo da smetnemo sa uma, to je onda u doba jeseni koja svojom romantičnom toplom dobrodošlicom otvara vrata za sanjare u koje smo se, ni ne sluteći pretvorili.
Dijana Zmija
Advertisements
❤
LikeLike