Dijana Zmija-Cinik

Žalosno je to što mnogi ljudi čekaju na tragediju da bi počeli da budu zahvalni na onome što imaju u životu.
Treba neko da vam umre, da se smrtno razboli, da postane invalid i sl. da biste prestali više sa glumačkom sekcijom i dnevnim dozama drame i turbulencije na koje ste navikli jer vam je život isuviše neispunjen i dosadan da bi vam tekao lagano ,u miru, čineći mir i drugima.
Ljudska je sujeta ,ego i narcizam, veliko oboljenje savremenog doba.
Počela sam više da cenim neprijatelja koji mi kaže-e ne dopadaš mi se, želim da te povredim, nego što cenim navodno neke bliske ljude koji kukaju o životu i svojoj nesreći, bez hrapavih ruku od teških poslova, bez tankog stomaka od gladi, bez usahlog lica od tuge i plakanja, bez manjka novca u novčaniku i na bankovskim računima.
A začudo,baš se takvi nađu da vam pričaju i o gladi i o radu, i zlobi i o dobroti…a zapravo su proveli život kao turisti na nekom plovilu, gledajući robove i potopljenike okolo, netaknuti i nedodirljivi…
Al šta oni znaju o cenjenju plovila koje su dobili da ne saznaju za muke i posrnuća kojima se danas kite….
Advertisements

One thought on “Dijana Zmija-Cinik”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s